Tužni smo što moramo javiti svima koji su je voljeli, s njom radili i živjeli da nas je naša draga kolegica

                                                          Nada Ivičin

napustila  15.prosinca 2021. Teška bolest zaustavila je njene korake i ostavila samo šum lišća na jesenjem asfaltu.

 Rekla si ne tako davno: Nikad mi nije bilo ljepše nego sad. Ustajem rano, gledam izlazak sunca na rivi i pijem kavu. Doći ću vam da je pijemo zajedno. Eto, takva si bila, uvijek optimistična, otvorena, privržena i velika sanjalica.

Prije tridesetak godina ( kad si došla u našu školu) bio je početak, danas je možda kraj, a negdje u sredini postali smo prijatelji. Imala si dušu pjesnikinje, punu želja, ideja, često neostvarivih, nama čudnih, ali, zar moraju svi razumjeti tvoju bezgraničnu energiju.

U zadnje vrijeme često te nije bilo na školskim hodnicima. Nismo ni slutili koliko se duboko bolest uvukla u tebe i na kraju srušila sve divne planove o mirnom životu i druženju s prijateljima.

Vrijeme je za oproštaj, ali rastanci su tužni i radije te pozdravljamo u nekoj novoj avanturi tamo gdje mora biti lijepo. Neka to bude  naš najčešći pozdrav: Bog, vidimo se, draga naša Nado!

Voljela si Josipa Pupačića pa evo i njegovog pozdrava:

 Evo me, moj svijete, na raskršću
i tvom i mome
Oprostimo se. – Ti plačeš
Moj križ svejedno gori.

Djelatnici  Osnovne škole Vodice